Kako se pije rakija

Na našim područjima nekako je uvriježeno mišljenje da se rakija pije jako rashlađena “na eks” iz malih čaša “štamplica”. Kada lošu rakiju jako rashladimo, zamaskiramo sve njene nedostatke. Ljudi s ovih područja su nekada pili meku rakiju, koja nije toliko aromatična kao prepečenica i ima manji postotak alkohola. Ako bismo nju sipali u veću čašu, osjetili bismo neugodan miris. Upravo zato se ona služi u malim čašama.

Kvalitetna rakija se ne hladi, već se poslužuje, ovisno o starosti, na temperaturi, između 15 i 19 stupnjeva.

Osnovno i prvo pravilo jeste – rakija mora imati miris voća, pekmeza od voća. Mora se osjetiti miris ne jači od onog kako voćka prirodno miriše. Ukoliko je miris jači i podsjeća vas na gumene bombone, možete biti sigurni da su u rakiju dodane arome.

Drugi savjet je da, ukoliko pijete rakiju iz veće čaše, kao kada degustirate vino, čašu zavrtite. Tako ćete prepoznati da li je rakija stara – ostavit će “suze”, odnosno trag, jer su gušće. Važno je da klize odvojeno i paralelno, jer ako se spajaju – dodan je glicerin. Ukoliko rakija ima “vijenac” po rubu, to znači da je prejaka, jača od 50 gradi. Svaka rakija je bez boje, a jantarnu boju dobije nakon odležavanja u drvenoj bačvi. Ono što se nažalost često radi je dodavanje E150, koji daje boju karamele.

Prvi gutljaj rakije trebalo bi zadržati u ustima. Dopustite da se razlije, kako biste otkrili da li je kvalitetna ili ne, kao i da biste osjetili punoću njene arome. Ako se bilo šta od spomenutog ne uklapa, znajte da se desila greška tijekom procesa proizvodnje ili je rakija dorađena s namjerom. Obavezno dozvolite rakiji da bude u čaši u kontaktu s zrakom, kako bi došlo do blage oksidacije. To je posebno važno za rakije koje dugo odležavaju.